Dugometražni igrani film „Četiri sahrane i vjenčanje“, reditelja Nikole Mijovića i producentkinje Maje Kecojević, Filmski centar Crne Gore podržao je u kategorijama sufinansiranja razvoja scenarija i razvoja projekta još 2021. godine, a od tada je ovo ostvarenje prešlo zanimljiv put. Dobilo je jednu od nagrada u okviru programa ,,Best Pitch Competition“, na Priština film festivalu, te je kao projekat u fazi razvoja dobio podršku uz još šest projekata sa teritorije Jugoistočne Evrope i od SEE Cinema Networka – Mreže kinematografija Jugoistočne Evrope. Pored toga, jedno je od ostvarenja koja su crnogorsku kinematografiju predstavljali na prestižnom filmskom festivalu u Talinu.
„Četiri sahrane i vjenčanje“ fazi su finansiranja, tokom godine će nastojati da se obezbijede i sredstva od manjinskih, koprodukcijskih fondova, a snimanje, ukoliko sve bude išlo prema planu, kako je za sajt Filmskog centra kazala producentkinja Maja Kecojević, planiraju za narednu godinu.
U pitanju je prvi dugometražni film Kecojević, u koji, kako je kazala, nastoji da utka svo dosadašnje iskustvo i kontakte. Poslednjih nekoliko godina je imala priliku da radi u industriji u Saudijskoj Arabiji, Arapskim Emiratima, Srbiji i Mađarskoj (HBO Max- Dune: Prophecy).
– Veoma smo ponosni na to da je naš film „Četiri sahrane i vjenčanje“ selektovan na BalIc Event CoProducIon Marketu 2023, koji je najveći međunarodni market za koprodukcije u Sjevernoj Evropi i mjesto susreta igranih filmova u razvoju koji traže koproducente, finansijere i agente prodaje. Projekti predstavljeni na ovom marketu su bili u selekciji za Kanski festival, Berlinale, Veneciju, Karlove Vari, Varšavu, Kairo, Tribeku, itd. i osvojili nominacije za Zlatni globus i Oskara. Ovog puta BalIc Event je birao do 18 igranih filmskih projekata u razvoju za sekciju co/production market. Takođe, naš film je selektovan na TorinoFilmLab – BOOST-IT LAB 2023. programu koji je održan od 20. do 24. novembra. Projekti selektovani na ovoj radionici imaju priliku da rade sa stručnjacima i mentorima, koji imaju za cilj povezivanje sa potencijalnim partnerima, kao i usmjeravanje na dalji razvoj projekta – objasnila je Kecojević.
„Četiri sahrane i vjenčanje“ su intimna priča o ocu i kćerki koji žive u Plužinama, na Pivskom jezeru. Veselin je učitelj u gradskoj školi i poznati lelekač, a Svjetlana želi da postane popularna muzička zvijezda. Njihov odnos je isprepletan međusobnom različitošću, skrivenom toplinom i potrebom da se život promijeni. U pitanju je, kako u rediteljskom ekspozeu kaže Nikola Mijović, priča o jednoj kulturi koja umire, i drugoj koja dolazi na njeno mjesto.
– U Crnoj Gori se na uzbudljiv način, na vrlo malom prostoru, susreću suprotstavljeni svjetovi: tradicionalno i moderno, lokalno i globalno, istok i zapad. Ovo je film u kome je smrt drugih sastavni dio života glavnog muškog lika, ali i put do njegove spoznaje sopstvene smrtnosti. Moja namjera je da ovu univerzalnu temu sagledam iz vrlo osobene, lokalne perspektive – zapisao je Mijović.
Kult smrti koji se njeguje u Crnoj Gori, kako je objasnio, predstavlja jedinstven spoj paganskih, religioznih, plemenskih, zadrugarskih i post socijalističkih običaja. Zbog toga su crnogorske sahrane vrlo specifičan kulturološki fenomen. Jedan od najupečatljivijih aspekata tog fenomena je lelekanje – dramatičan, lirski lament za pokojnikom.
– Ovaj ritual može nekome da izgleda prevaziđeno, ili čak neukusno, i razumljivo je da se u današnje doba čuje sve rjeđe. Međutim, za ožalošćenu porodicu on često sadrži pozitivne vrijednosti, kao što su psihološka katarza, društveni prestiž ili identitetska samo-spoznaja. Iz ličnog iskustva, ovaj dramatični javni prikaz žalosti izgledao je čudno i anahronistično i mojoj sestri i meni, gradskoj djeci, kada smo ga prvi put vidjeli izbliza kao tinejdžeri na đedovoj sahrani. Kada je stari, korpulentni Kuč, Đorđije Radovanović, skinuo sa glave krznenu kapu, zasukao brke i gromoglasno zalelekao, mi smo se jedva suzdržali da ne prasnemo u glasan smijeh. Međutim, njegove riječi ostale su zauvijek u mom sjećanju, i u mojim kasnijim lutanjima svijetom u potrazi za pripadanjem nakon raspada Jugoslavije, pomogle su mi da nađem sebe i sopstveni identitet – objašnjava Mijović.
Postoji, kako je dodao, još jedan važan nivo značenja koji je bitan za ovaj projekat – bez obzira na postojeće dominantne društvene i ideološke sisteme vrijedonovanja, koji ovu pojavu možda doživljavaju kao arhaičnu i neprijatnu, ona u kulturološkom i etnografskom smislu objektivno predstavlja svojevrsno unikatno blago.
– Ubijeđen sam da je veoma važno, naročito u doba globalne kulturne homogenizacije i nove tehnološke/digitalne revolucije, da se lokalne društvene i estetske specifičnosti naglase i sačuvaju od zaborava, a to je i od presudnog značaja za crnogorsku kulturu i identitet – ocijenio je Mijović.
Tradicionalni motiv, međutim, nije jedini kulturološki fenomen koji će biti istražen u ovom projektu.
– Još jedan vid popularne kulture koji je proizvod novog, ‘tranzicionog’, vremena, biće ključna tema ovog filma: hiper-realistični svijet savremenih medija, satkan od žeđi za slavom i hibridnih muzičkih formi. To je okruženje u kome će se naći mlada ženska junakinja, i koje će biti suprotstavljeno svijetu u kome živi njen otac, seoski nastavnik i lelekač. Kontrast između ova dvije sredine biće plodno tlo za dramsku i estetsku eksploraciju porodičnih, generacijskih i rodnih tenzija, koje su uzrok mnogih sukoba u današnjem društvu – naveo je Mijović.
Namjera ovog filma, prema njegovim riječima, nije ni da osuđuje ni da slavi bilo koji od ova dva okruženja, već da uroni u njih sa otvorenim očima, upijajući jednako njihovu ljepotu i njihov mrak, njihovu smiješnu i sjetnu stranu.
– Ja sam kao autor iskreno i, nadam se, bez predrasuda, fasciniran narodnim i popularnim kulturnim miljeom na našem prostoru. To interesovanje ima i političku notu, zasnovanu na htijenju da se obezbijedi platforma za glas i viđenje svijeta ‘odozdo’. Originalnost ovog filma dobrim dijelom se zasniva na neobičnom spoju ovih ‘narodskih’ kultura sa jezikom umjetničkog (‘arthouse’) filma. Samim tim, ovaj projekat posjeduje potencijal da dođe do raznovrsne publike, kako domaće, tako i međunarodne. Ovaj film ne bavi se temom smrti isključivo iz antropocentrične vizure, već skreće pažnju na vrlo važna ekološka pitanja, koja se tiču ne samo opstanka lokalnog načina života, nego budućnosti čovječanstva i čitave planete – objasnio je Mijović.
